Tko je kriv?

Dana 12.listopada 2020., 22-godišnji mladić je na Trgu svetog Marka ispalio više hitaca iz vatrenog oružja i pri tome teško ranio 31-godišnjeg policijskog službenika. Nedugo nakon navedenog događaja mladić je počinio samoubojstvo.

Zašto se ovo dogodilo i tko je tome kriv?

Neupitno je da živimo u vremenu visoke društvene frustracije. Svakodnevno se u medijima može čitati i slušati o broju zaraženih i umrlih, novim mjerama, nepovoljnim prognozama za jesen i zimu. Nedavno je u Zagrebu bio i potres i poplava koji su doprinijeli strahu i frustraciji.  Ne zaboravimo da uza sve to, svi problemi s kojima su se ljudi borili do sada, još uvijek su prisutni (kronične bolesti, psihičke poteškoće, nezaposlenost, krediti,..) a vjerojatno su se i pogoršali. Svemu što se doživljava zadnjih nekoliko mjeseci doprinosi i način prenošenja informacija u medijima.

U medijima navode kako mladić dolazi iz braniteljske obitelji. Ne treba komentirati da se dobar dio javnosti okomio na navedenu činjenicu implicirajući, čim netko dolazi iz braniteljske obitelji, sigurno je problematičan.

Kao što dr. Vukušić kaže, radi se o transgeneracijskom učinku traume, ali ne samo traume braniteljske obitelji, već i društva koje se još uvijek nije oporavilo. Sigurno, braniteljska obitelj treba posebnu podršku socijalne okoline, koja na žalost kod nas nije na razini. Teško se oteti dojmu gdje se branitelje doživljava kao teret društva. Na njih se bacaju pogrde i uvrede, stvarajući dojam za sebe traže samo povlastice i da su oni krivci za sve probleme u Hrvatskoj. Zaboravlja se da novija hrvatska povijest neodvojiva i nepojmljiva bez hrvatskih branitelja. Oni su je stvarali i ugradili svoje živote u nju. Dokle god ta svijest poštovanja i brige ne odjekne u našem društvu promašujemo bit koja nas osvještava da je država tu radi čovjeka. U suprotnom, braniteljska populacija će, s pravom, nastaviti biti ogorčena. Ta ogorčenost ima utjecaja na cijelu obitelj. U kriznim situacijama još više jača potreba naroda da se njihov glas čuje. Nažalost, često se ta potreba ispoljava na pogrešan način i ostavlja za sobom kolateralne žrtve.

Jasno je da su građani nezadovoljni. Građani ne dobivaju vodstvo i podršku države zbog čega su razočarani i ljuti. Zbog brojnih afera nema više povjerenja. Ovo je samo jedan od događaja koji svjedoči potrebitosti promjene u državi, u odlukama koje donosi Vlada, ali i potrebitosti promjene mentaliteta naroda.  U biti, nema smisla tražiti tko je kriv, jer krivaca je mnogo. Ono što možemo učiniti jest početi kao pojedinci preuzimati svatko svoju odgovornost.

Pripremila: mag. psych. Josipa Končinski/UHB RH/Projekt:Jedni za druge u kriznim situacijama

** projekt financiran od strane Ministarstva hrvatskih branitelja